Zanimljive činjenice o gusarima.

Gusari su pljačkaši koji radi sopstvenih interesa ili u službi neke vlasti vrše razbojništva na moru, ponekad i na obali. Gusarenje (piraterija) je nastalo još u antičkim vremenima ali se najviše raširilo tokom 17. vijeka. Izdvojili smo 20 činjenica o osim slavnim lopovima.

Gusari su jednom prilikom zarobili Gaj Julije Cezara i držali ga kao taoca 38 dana. Za njega su tražili otkupninu od 20 talenata zlata (Talent = tadašnja mjerna jedinica), a on im se nasmijao i rekao da očigledno ne znaju ko je on, te ih posavjetovao da zatraže 50 talenata. Kasnije je naredio da se sve i jedan gusar koji ga je zarobio pronađe i razapne na krstu.

Prije samog pogubljenja 1730. godine, gusars Oliver Levasseur je poručio okupljenoj gomili, vičući: “Pronađi moje blago, onaj ko ga može razumjeti!” Ljudi još uvijek traže.

Većina stvari koje danas znamo o gusarima dolaze iz knjige “Opšta istorija pljački i ubistava najzloglasnijih gusara” koju je 1724. godine napisao i objavio Kapetan Charles Johnson u Engleskoj. S obzirom da je ovo bio pseudonim, pravi autor nikada nije otkriven.

1800-tih godina, SAD je izdvajala oko 20% državnog budžeta kako bi platiti gusarima da ne napadaju njihove brodove (tada su već bili nezavisna država, zbog čega su ih Britanci prestali štititi).

1553. godine, Kina je pozvala 120 monaha da napuste svoj mirni život meditacije i da se obračunaju sa gusarima. Ovi monasi su su bili sve samo ne mirni – oni su bili vrhunski Kung Fu borci koji su iste godine u 4 bitke ubili sve i jednog gusara, sa samo par žrtava na svojoj strani. Kasnije su izgubili interes za rat, a gusari su ponovo preuzeli more.

Priče o gusarima koji zakopavaju zlato su ipak samo mitovi. Doduše, samo mali broj njih je to i učinio, kao na primjer Kapetan William Kidd, koji je na taj način pokušao sakriti svoju gusarsku prošlost i vratiti se u New York.

Gusari su imali jako kratke karijere. Čak i najpoznatiji na svijetu, poput Blackbearda ili Bartholomew Robertsa, uspješno su gospodarili morem samo par godina. Roberts, čija se karijera smatrala dugačkom i uspješnom –  trajala je samo tri godine.

William Dampier (1651-1715) bio je gusar koji je u svoj dnevnik zapisivao sve geografske i prirodne detalje. Njegovi zapisi su bili toliko bogati da su vijek kasnije poslužili kao temelj za legendarno putovanje Charles Darwina.

Gusarske zastave nisu uvijek bile crne sa lobanjom i prekriženim kostima. Na primjer, na Blackbeardo-voj zastavi je bio cijeli skelet i srce koje krvari. Zastava koje su se svi najviše bojali bila je „Bloody Red“, zastava na kojoj je pisalo “no quarter” – što je značilo da nijedan život neće biti pošteđen.

Gusari su rijetko otimali “blago” (zlato, dragulje..). Većina plijena je bila hrana, voda, alkohol, oružje, odjeća i ljudi.

Tokom 17. vijeka, alžirski pirati su zarobili i prodali kao roblje više od milion Evropljana.

Samo su dva gusara poznata sa drvenim nogama, i to čak se ni oni ne smatraju ‘pravim’ gusarima (François Le Clerc, poznat kao Jambe de Bois i Cornelis Corneliszoon Jol).

Ne postoje istorijski zapisi o tome da je neki gusar imao papagaja kao ljubimca.

Arrrr! Poznati gusarski uzvik uopšte nije gusarski. Njega je izmislio glumac Robert Newton u filmu Treasure Island (1950).

16. Većina gusarskih posada je imala kodeks pravila koji su svi članovi morali priznati ili potpisati. Ova pravila su uključivala kazne za laganje, krađu ili međusobne borbe na brodu (borba na obali je bila dozvoljena).

Karibi su bili idealno mjesto za gusare: tu je bilo malo ili nimalo zakona, bilo je dosta nenaseljenih ostrva za skrovišta, a mnogi trgovački brodovi su prolazili tom regijom. Ali gusari “zlatnog doba”nisu djelovali samo tu. Mnogi su prešli okean i organizovali i napade na zapadnoj obali Afrike. Drugi su plovili sve do Indijskog okeana kako bi pljačkali brodove u blizini Južne Azije.

Iako se rijetko dešavalo, ali i žene su bile gusari. Najpoznatiji primjeri su Anne Bonny i Mary Read, koje su plovile s “Calico Jack” Rackhamom 1719. godine. Bonny i Read su se oblačile kao muškarci, a navodno su se borile jednako dobro ili bolje od muškaraca. Kad su Rackham i njegova posada zarobljeni, Bonny i Read su izjavile da su obje trudne – što ih je spasilo od vješanja.

Nisu svi gusari “zlatnog doba” bili okorjeli neobrazovani siromašni kriminalci. Neki od njih su došli i iz viših društvenih slojeva i bogatih porodica. Jedan od najpoznatijih primjera bio je Major Stede Bonnet koji je bio bogati vlasnik plantaže na Barbadosu prije nego što je opremio brod i postao gusar 1717. godine. Legenda kaže da je to učinio kako bi pobjegao od svoje supruge koja mu je stalno nešto prigovarala.

Svakog 19. septembra se obilježava međunarodni “Talk like a Pirate Day” (“Pričaj Kao Gusar Dan”)

izvor:Nezavisne Novine

Podeli sa prijateljima:

Ostavite odgovor

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Neophodna polja su označena *