Skrivene tajne na poprištu najveće kataklizme u povijesti svijeta

CHICXULUB PUERTO u Meksiku središte je kratera za koji znanstvenici vjeruju da je nastao nakon udara asteroida koji je uništio dinosaure. Sredinom osamdesetih godina skupina američkih arheologa proučavala je satelitske snimke meksičkog poluotoka Yucatana i zastala nad neočekivanim otkrićem, gotovo savršenim krugom promjera 200 kilometara, piše britanski BBC.

Vrtače, pukotine u zemlji ispunjene vodenim plavetnilom, nezaobilazni su dio svake turističke brošure o Yucatanu. U naizgled nasumičnom rasporedu razasute su po golemim suhim ravnicama i niskim šumama Yucatana na istoku Meksika. Međutim, gledajući iz svemira, vrtače svojim rasporedom formiraju luk, gotovo polukrug, čiji vrhovi završavaju na obalama Meksičkog zaljeva. Arheolozi koji su otkrili njihov položaj pokušavali su shvatiti što se dogodilo s majanskom civilizacijom koja je nekoć vladala Yucatanom. Maje su vrtače koristili kao spremišta pitke vode, ali njihov je kružni raspored nagnao arheologe da potraže pomoć drugih stručnjaka na konferenciji Selper u Acapulcu 1988. godine.

Za tada mladu planetarnu geologinju u NASA-i Adrianu Ocampo kružna je formacija bila znak za koji su je podučavali da ga očekuje. Danas 63-godišnja Ocampo objašnjava kako na satelitskim snimkama nije vidjela samo prsten nego i središte udara.

„Nešto čudesno“

„Odmah sam znala da se radi o nečem čudesnom. Znala sam da bi to moglo biti ono što sam tražila, ali morala sam skrivati svoje uzbuđenje dok ne pronađem još dokaza“, govori Ocampo, direktorica NASA-ina programa Lucy koji će 2021. lansirati letjelicu u Jupiterovu orbitu.

Ocampo je ostale znanstvenike pitala jesu li razmotrili mogućnost da se radi o mjestu udara asteroida toliko snažnog i velikog da naš planet i nakon 66 milijuna godina još nosi ožiljke. „Nisu uopće znali o čemu govorim“, govori Ocampo tri desetljeća kasnije.

To su bili začeci znanstvene suradnje koja će utemeljiti ono u što većina znanstvenika danas vjeruje, da je prsten zapravo rub kratera nastalog udarom asteroida promjera 12 kilometara. Asteroid je udario u Yucatan i eksplodirao nezamislivom snagom koja je kamen pretvorila u tekućinu.

Otprilike 75 posto svih živih bića na Zemlji bilo je uništeno

Od ranih devedesetih skupine znanstvenika iz obiju Amerika, Europe i Azije rade na popunjavanju praznina. Danas se vjeruje da je udar stvorio krater dubine 30 kilometara, nakon čega se u sredini izdignula planina dvostruko viša od Mount Everesta i potom se opet urušila. U godinama nakon kataklizme svijet se potpuno promijenio. Oblaci pepela prekrili su nebo i stvorili noć koja je trajala neprekidno više od godinu dana. Temperatura na Zemljinoj površini zbog toga je pala ispod ledišta. Otprilike 75 posto svih živih bića na Zemlji bilo je uništeno, uključujući i gotovo sve dinosaure.

Središte udara danas se nalazi kilometar ispod meksičkog gradića Chicxulub Puerta. Nekoliko tisuća ljudi živi u niskim kućama, koje okružuju skroman gradski trg. Grad nije uspio izgraditi turističku reputaciju pa većina ljubitelja dinosaura koji na svojim hodočašćima kreću po yucatanskim cestama zapravo završava u obližnjem gradu Chicxulub Pueblu. Čak i ako uspiju doći na pravo mjesto, u gradić sedam kilometara udaljen od ljetovališta Progresa, malo je toga što će ih podsjetiti da se nalaze na poprištu vjerojatno najveće katastrofe koja je Zemlju pogodila u posljednjih 100 milijuna godina.

Otvorili muzej

Do javne objave otkrića Adriane Ocampo 1991. godine, ovaj dio Yucatana nije bio posebno zanimljiv strancima. U rujnu 2018. između Chicxulub Puerta i yucatanskog glavnog grada Meride otvoren je Muzej kratera Chicxulub, kao zajednički projekt meksičke vlade i Meksičkog nacionalnog autonomnog sveučilišta (UNAM). Posjetitelje se vodi na putovanje 66 milijuna godina u prošlost, u vrijeme kad je 12 km široki asteroid promijenio povijest svijeta i okončao vladavinu velikih zvijeri koja je trajala milijune godina. Vodstvo muzeja nada se da će proširiti spoznaju o kataklizmičkom događaju koji se ovdje dogodio i privući turiste da istražuju prethistoriju Yucatana, dosad uglavnom popularnog po lokalitetima iz majanske kulture poput Chichen Itza i turističkoj destinaciji Cancunu.

Chicxulub Puerto i njegova okolica zaslužuju da ih svijet pobliže upozna, smatra Ocampo, koja je rođena u Kolumbiji i odrasla u Argentini, a kao 15-godišnjakinja stigla u SAD. Iako je donio i nezamislivo razaranje, asteroid je ujedno pomogao razvoju ljudske vrste, koja će se milijunima godina kasnije pojaviti u ekološkom procjepu koji je nastao izumiranjem najvećih predatora. Bez udara tog asteroida, čovječanstvo možda nikad ne bi postojalo.

„Udar nam je dao mogućnost da nastanemo, opstanemo i razvijemo se. U tome smo i uspjeli“, kaže Adriana Ocampo.

Njeno otkriće zaključilo je potragu za lokacijom udara asteroida koja je trajala cijelo desetljeće. Intuicija kojom je zaključila što bi zapravo mogao biti yucatanski prsten utemeljena je kroz suradnju s legendom svemirske znanosti Eugeneom Shoemakerom. Pionir američke geologije i utemeljitelj planetarne znanosti i danas, 21 godinu nakon smrti, jedina je osoba sahranjena na Mjesecu. Upravo je Shoemaker naučio Adrianu Ocampo da savršeni krugovi na Zemljinoj površini vjerojatno imaju nezemaljsko podrijetlo i da mogu omogućiti uvid u geološki razvoj naše planete.

Ideja da bi golemi asteroid mogao biti uzrok nestanka dinosaura rodila se kod Luisa i Waltera Alvareza, oca i sina iz Kalifornije. „Tada je to bila vrlo kontroverzna pomisao“, objašnjava Ocampo. Njena je zasluga što je počela upotpunjavati slagalicu, povezujući dotad samostalna i neovisna istraživanja različitih znanstvenika. Od dijelova mozaika i fragmenata informacija počela je kreirati širu viziju. Primjerice, još 1978. godine geofizičar Glen Penfield je zajedno s Meksikancem Antoniom Camargo-Zanoguerom za potrebe meksičke nacionalne naftne kompanije Pemex istraživao morske vode ispred yucatanske obale. Koristeći magnetometar skenirao je podmorje tražeći naftu, ali umjesto toga našao je podmorsku polovicu kratera. Budući da su nalazi pripadali Pemexu, njegovo je otkriće bilo nedostupno znanstvenoj zajednici.

Prva osoba koja je povezala prsten na Yucatanu i teoriju o asteroidu dvojca Alvarez bio je teksaški novinar Carlos Byars. Za Houston Chronicle je 1981. godine napisao tekst u kojem je zapitao je li to dvoje u bilo kakvoj vezi. Byars je o mogućem udaru asteroida razgovarao sa studentom Alanom Hildebrandom, koji je pak kontaktirao Penfielda. Njih su dvojica zaključili da krater nema veze s vulkanom, nego udarom asteroida.

Rezultati ovog istraživanja mogu biti korisni za razumijevanje života izvan Zemlje. Lekcije s Yucatana NASA je iskoristila u projektu Marsova vozila Curiosityja, koji je spušten na Mars 2012. i sljedećih je šest godina proučavao okoliš i geologiju. Tragovi pronađeni na mjestima udara asteroida na Mars i oni iz kratera Chicxulub pokazuju sličnosti koje ukazuju na to da je Marsova atmosfera nekad bila bitno gušća, gotovo kao i Zemljina. „Važno je znati što se događalo u prošlosti kako bismo se mogli pripremiti za budućnost. Dobili smo dobar uvid u geološku povijest Marsa“, naglašava Ocampo.

Unatoč otvaranju muzeja, najnevjerojatnija otkrića u krateru Chicxulub leže skrivena ispod zemlje, daleko od očiju posjetitelja. Teško je uočiti te nevelike ostatke jer se udar dogodio jako davno. Turisti koji posjete vrtače i zaplivaju među ribama i korijenjem drveća nisu svjesni da ova geološka tvorevina postoji samo zato što je kamen izbačen na površinu snagom udara asteroida. Tijekom tisuća godina voda se kapajući probijala kroz vapnenac i stvorila ponore. Ocampo je posjetila Yucatan nebrojeno puta nakon otkrića kasnih devedesetih, a na pitanje jesu li ljudi svjesni važnosti ovog mjesta, odgovara neveselo.

„Kratko i jasno – nisu. Moramo educirati ljude, navesti ih da shvate na kako posebnom području žive. Domaći ljudi i lokalne institucije pokušavaju proširiti svijest i temeljna znanja o krateru, a na nama je da im pomognemo u tome. Ovo je zaista jedinstveno mjesto na Zemlji. Zaslužuje biti sačuvano kao dio UNESCO-ove Svjetske baštine“, zaključuje Adriana Ocampo u tekstu za BBC.

izvor:https://www.index.hr